STATIČKI ELEKTRICITET

Elektricitet, općenito, je svojstvo materije koje potječe od viška pozitivnih ili negativnih električnih naboja. Ako se stakleni štap tare o svilu i primakne komadićima papira, privlači ih, ali ih, kad ga dotaknu, odbija. Isto se događa kad se umjesto staklenog štapa uzme štap bilo kojeg materijala (npr. smola, sumpor, kaučuk, PVC), a umjesto svile npr. koža, krzno, platno. Još u antičko vrijeme zapažena je ta pojava kod jantara natrtog krpom. Engleski je liječnik W. Gilbert 1600. g., prema grč. nazivu za jantar, nazvao natrte predmete s opisanim svojstvima corpora electrica.

(Opća enciklopedija, svezak 2, str. 521; Zagreb, 1977.)

Količina naboja pohranjena na nekom objektu određuje se pomoću formule

q = C * V

gdje je C kapacitet tog objekta, a V el. potencijal. Količina naboja izražava se jedinicom Coulomb. Obično govorimo o elektrostatskom potencijalu objekta, a on se izražava Voltima.

U realnom svijetu, međutim, na količinu akumuliranog naboja utječu još i brojni drugi faktori: kontaktna površina, brzina razdvajanja naboja, relativna vlažnost, itd.

Čovjek je kao samostalna jedinka električki neutralan pa je onda prirodno zapitati se otkud statički elektricitet na njemu. 
Najčešći izvor statičkog elektriciteta jest odjeća koju nosimo, ako je napravljena iz sintetičkih vlakana (poliester, najlon, akril, ...). Statički elektricitet lako nastaje prilikom trljanja odjeće o tijelo ili drugi odjevni predmet.
Nadalje, neki predmeti u kući (tepisi, zavjese, plastični ili plastikom obrađeni namještaj, audio uređaji, ...) mogu na svojoj površini akumulirati i nekoliko tisuća volti statičkog elektriciteta.
Slijedeća tablica pokazuje najčešće vrijednosti el. potencijala akumuliranog naboja pri određenim aktivnostima (podaci vrijede za relativne vlažnosti 60 - 90%; pri manjoj vlažnosti vrijednosti potencijala se uvišestručuju - i do nekoliko desetaka tisuća volti):

http://www.esda.org/basics

Za korisnike računala je najzanimljivije upravo prisutnost statičkog elektriciteta u njihovoj okolini, prilikom rada za računalom. On se jednostavno generira prolaskom el. struje kroz kablove i žice koje su nam u bizini. Jedan računalni operater je bio doslovno zbačen sa stolice snagom pražnjenja statičkog napona prilikom uključivanja računala .
Monitor, kao nezamjenjiv dio računalne opreme, najveći je "proizvođač" statičkog elektriciteta. To se ponajprije vidi po količini prašine koju na sebe privlači. Prašina nije, na žalost, samo estetski problem, a osim nje postoje i mnogo ozbiljnije posljedice prisutnosti statičkog elektriciteta.

Istražila: Dubravka Slovaček 2002-2003