CRT uređaji
Televizor je analogni uređaj koji služi za prikaz pokretne slike i zvuka.
Patentirao ga je Paul Gottlieb Nipkow još davne
1884. godine. Prvi polumehanički televizor demonstriran je u Londonu
1924. godine. Kroz nekoliko sljedećih godina počinje se povremeno
emitirati televizijski program, a već 1936. godine BBC je prvi u svijetu
pokrenuo emitiranje redovnog televizijskog programa.

Slika 1. Televizor Andrea iz 1939. godine
Osnovni dio televizora je katodna cijev
(cathode ray tube, CRT). Elektronski top emitira zrake elektrona kroz
metalnu rešetku ili masku koja se nalazi sa unutarnje strane stakla
televizora. Ekran je premazan sa fosforom koji svijetli crveno, zeleno
ili plavo, a kombinacijom tih triju boja dobiva se bilo koja druga boja.
Na taj način se formira slika na ekranu televizora koju mi vidimo.

Slika 2. Katodna cijev
Nakon što napuste katodu koja se nalazi na visokom negativnom
potencijalu, elektroni putuju prema anodi koja se nalazi blizu ekrana.
Ona ih privlači jer je nabijena na pozitivan potencijal u odnosu na
katodu. U katodnoj cijevi se nalaze pločice za horizontalni i vertikalni
otklon. Njihova uloga je da usmjere elektron na željeno mjesto na ekranu
kako on ne bi stalno pogađao sredinu ekrana.

Slika 3. Princip rada katodne cijevi
Slika na ekranu se iscrtava točkica po točkica i to u vodoravnim
linijama slijeva na desno. Linije se iscrtavaju redom odozgo prema dolje,
a kada se sve iscrtaju zajedno čine jednu sliku. Najčešće se slike
iscrtavaju 50 puta u sekundi (50 Hz), što je zbog tromosti ljudskog oka
gotovo nemoguće primijetiti. Novije generacije televizora iscrtavaju
sliku čak 100 puta u sekundi (100 Hz) te se zbog toga odlikuju iznimno
mirnom slikom.

Slika 4. Način iscrtavanja slike na ekranu
Shadow mask katodne cijevi koriste metalnu ploču sa malim rupicama koja
filtrira neželjene elektrone te fokusira snopove elektrona na fosforom
premazan stakleni ekran. Prednost takve konstrukcije je vrlo oštra slika
te precizna geometrija.
Aperture grille katodne cijevi šalju svoj snop elektrona kroz red tankih
vertikalnih žica. Rešetka je povezana sa jednom do tri horizontalne žice
koje mogu uzrokovati slabo vidljive sive linije na bijelom ekranu.
Ekrani sa tim tipom rešetke oblikuju se vrlo svijetlim i punim bojama.
Danas postoji nekoliko standarda emitiranja televizijskog signala.
NTSC (National Television Standards Committee) je američki standard koji
se koristi u Americi, Kanadi i u Japanu. Njemačka je razvila televizijski
standard nazvan PAL (Phase Alternating Line) koji se koristi u većini europskih
zemalja te u Africi, Australiji i u dijelovima Južne Amerike. Francuska
je razvila standard nazvan SECAM (Sequentiel Couleur avec Mémoire,
sequential color with memory) koji se najviše koristi u
Francuskoj te u nekim zemljama istočne Europe.
Karakteristike CRT uređaja
Zaslonski uređaji sa katodnom cijevi mogu biti različitih veličina.
Manje katodne cijevi veličine dijagonale od oko desetak centimetara
ugrađuju se u prijenosne televizore te razne mjerne uređaje poput
osciloskopa. Najčešće se kod televizora dužina dijagonale kreće od
30 cm do 80 cm, a kod monitora od 14" do 21". Jedan od nedostataka
katodne cijevi je taj što njezina dubina raste proporcionalno sa
veličinom ekrana.
Vrlo važna karakteristika CRT uređaja je frekvencija osvježavanja
slike. Kod starije generacije televizora ona iznosi 50 Hz. Pošto se
televizor gleda sa veće udaljenosti, ljudsko oko teško može
primijetiti treptanje slike na toj frekvenciji, ali dulje gledanje u
takvu sliku zamara. Novija generacija televizora ima frekvenciju
obnavljanja slike 100 Hz tako da ljudsko oko ne primjećuje treptanje
pa se slika na tim televizorima doima vrlo mirnom.
Na monitorima je važno da frekvencija osvježavanja bude barem 85 Hz
jer se u njih gleda sa puno manje udaljenosti nego u televizor.
Kvalitetniji monitori imaju frekvenciju osvježavanja čak višu i od
100 Hz. Rad sa takvim monitorom je pravi užitak jer se tada ljudsko
oko minimalno umara. Minimalna frekvencija osvježavanja slike na
monitoru prema TCO 99 normi iznosi upravo 85 Hz, a preporučljiva 100
Hz.
Razmak između dviju točkica (eng. pixel pitch) kod katodne cijevi
definiran je njezinom rešetkom. Kod monitora je on vrlo mali (između
0,20 mm i 0,25 mm) jer su oni namijenjeni prikazivanju visokih
rezolucija. Manji razmak između točkica doprinosi oštrijoj slici.
Kod televizora taj razmak može biti nešto veći jer se njih gleda sa
veće udaljenosti.

Slika 7. Razmak točkica kod Shadow mask i Aperture
grille rešetke
Zaslonski uređaji sa katodnom cijevi nemaju fiksnu rezoluciju. To
znači da se ona može mijenjati bez gubitka kvalitete slike što kod
LCD tehnologije nije slučaj. Preporučljive rezolucije monitora u
odnosu na veličinu ekrana su sljedeće:
| Ekran |
Rezolucija |
| 14" - 15" |
800 x 600 |
| 17" |
1024 x 768 |
| 19" - 21" |
1280 x 1024 |
Tablica 1.
Rezolucije monitora
Jedna od negativnih strana ove tehnologije je ta što se čovjek kada
gleda u televizor zapravo izlaže zračenju. To zračenje nije jako
štetno za zdravlje, ali nije ni bezazleno. Poznato je i da
televizori zrače i sa svoje stražnje strane te skroz oko sebe, što
može imati utjecaja na ljude koji se nalaze u okolini.
Zasloni sa katodnom cijevi odlikuju se odličnim prikazom boja i
odličnom svjetlinom što neke druge tehnologije još uvijek ne mogu
postići. Zato se dobra stara katodna cijev još uvijek često koristi
pri izradi televizora i monitora.