Hakerska etika

Impresivna je činjenica da najpoznatije simbole našeg vremena – Internet, osobno računalo, te software poput Linuxa – nisu razvile velike korporacije ni vlade, već entuzijasti koji su tek počinjali ostvarivati svoje ideje.

Hakerski 'jargon file', sastavljan kolektivno na Internet-u, definira ih kao ljude koji "entuzijastično kodiraju" i koji vjeruju da je "dijeljenje informacija pozitivno dobro, i etička je dužnost hakera da podijeli svoje stručno znanje kroz besplatni softver(free software) i omogući pristup informacijama te računalnim resursima gdje god je to moguće".

Na prvoj hakerskoj konferenciji 1984 u San Franciscu, Burrell Smith, haker zaslužan za Appleov Macintosh, definirao je pojam sljedećim riječima: "Haker može raditi skoro bilo što i još uvijek biti haker. Možete biti haker tesar. To nije nužno high-tech stvar. Mislim da ima više veze sa majstorstvom i brigom za on što radite". Eric Raymond, poznati branitelj hakerske kulture, u svom vodiču "Kako postati haker" kaže da "postoje ljudi koji hakerski stav primjenjuju na druge stvari [a ne nužno na software], poput elektronike ili glazbe – možete pronaći puno primjera među vrhunskim ostvarenjima znanosti ili umjetnosti."
Gledajući s te razine, računalni hakeri mogu se smatrati kao izvrstan primjer šire radne etike – hakerske radne etike – pojam poprima značenje oduševljenog i strastvenog pristupa radu.

Hakeri kodiraju zato jer je to istinski zanimljivo, uzbudljivo i zabavno. Npr. Vinton Cerf, kojeg ponekad nazivaju "ocem Interneta", ovako govori o fascinaciji programiranjem: "Bilo je nešto izvanredno primamljivo u programiranju". Stewe Wozniak, čovjek koji je prvi sagradio pravo osobno računalo, o svom otkriću čudesnog svijeta programiranja kaže: "Bio je to jedan zanimljiv svijet". To je generalni duh: hakeri programiraju jer ih to istinski zanima i potiče da nauče više.

Iz te perspektive, hakerska etika je nova radna etika, koja dovodi u pitanje odnos prema radu koji se zadržao tako dugo – Protestantsku radnu etiku, izloženu u djelu Maxa Webera, Protestantska etika i duh kapitalizma (1904 -1905). Ukratko, protestantska radna etika ističe važnost osjećaja odgovornosti prema radnoj dužnosti, te naglašava stav prema radu koji mora biti oslobođen stalnog kalkuliranja kako zaraditi plaću uz maksimalnu udobu i minimalan napor. Rad mora biti obavljan kao svrha samom sebi, životni poziv.

S druge strane, izjave poput "Želim dobro obavljati svoj posao", ili one koje se često izgovaraju na kraju karijere, kako je osoba "uvijek bila odgovoran/pouzdan/vjeran zaposlenik" također su naslijeđe protestantske etike, u toj mjeri da ne postavljaju nikakve zahtjeve na prirodu rada. Uzdizanje rada kao najvažnije stvari u životu, ovisnost o poslu koja vodi totalnom zanemarenju svega ostalog u životu, simptom je protestantske etike. Zato se posao obavlja stisnutih zubi i stavom upravljanim odgovornošću, te sa grižnjom savjesti koju mnogi osjećaju ako izostanu s posla zbog bolesti.

Hakerska novčana etika, dijeljenje informacija iz definicije hakera, nije čest izvor zarade danas – novac se, totalno suprotno, zarađuje posjedovanjem neke informacije. Niti prvo hakersko načelo – aktivnost bi trebala biti motivirana ne novcem već željom da se stvori nešto što bi (vlastita) zajednica smatrala vrijednim – nije previše čest stav. Za ovu novčanu etiku teško je vjerovati da će se proširiti u društvu, ali potiče na raspravu o informatičkoj ekonomiji, čije posljedice bi mogle biti bar toliko dalekosežne kao i hakerske radne etike.

Treći element hakerske etike, omogućavanje pristupa informaciji i računalnim resursima, bavi se pitanjima slobode izražavanja na Internetu i omogućavanja pristupa Mreži svima.

Ova pitanja zadiru u samu bit etičkih izazova informatičkog doba.