Mišići i kosti |
Krvožilni sustav |
Zdravlje? |
Rekuperacija |
Psihološki aspekt
Čudne se stvari mogu dogoditi sa ljudskim tijelom kada se ljudi odluče vinuti
u svemirska prostranstva.
Gravitacija boli. Možete ju osjetiti noseći naprtnjaću ili vozeći bicikl
uzbrdo. Nedostatak gravitacije također boli. Kad se Astronauti vrate s dugotrajnog
boravka u beztežinskom stanju potrebno ih je ponekad nositi ili posjesti
u kolica jer nisu u stanju samostalno hodati.
Mišići i kosti
Gravitacija nije samo sila, ona je i signal. Signal koji tijelu govori kako
se treba ponašati. Kao prvo govori mišićima i kostima koliko čvrsti odnosno
napeti trebaju biti. U bestežinskom stanju mišići vrlo brzo atrofiraju jer
tijelo dobija percepciju da ih više ne treba. Mišiće koristimo u borbi protiv
gravitacije, no ukoliko ih ne koristimo mogu vrlo brzo izgubiti i do 20%
od svoje mase. Mišićna masa se smanjuje stopom i do 5% tjedno. Za kosti
gubitak može biti čak i veći. Kosti u uvjetima nepostojanja gravitacije
atrofiraju stopom do 1% mjesečno, a modeli su pokazali da ukupan gubitak
može dosegnuti između 40 i 60 posto.
Krvožilni sustav
Krv reagira na gravitaciju također. Na Zemlji se krv slijeva u noge. Kada
se ljudi nalaze u stojećem položaju, krvni pritisak u njihovim nogama zna
dosegnuti i 200 mmHg (milimetar po živinom stupcu). S druge strane u mozgu
je taj pritisak samo 60-80 mmHg. U svemiru, gdje nema gravitacije, krvni
se tlak uravnotežuje u cijelom tijelu i iznosi oko 100 mmHg. Upravo je to
razlog zašto astronauti izgleadju čudno kad se nalaze u bestežinskom stanju.
Lica im izgledaju podbuhlo, a noge (koje izgube po litru vode, svaka) smežurano.
Ljudsko srce, i njegova lokacija unutar prsnog koša
Promjene u krvnom tlaku su alarm našem tijelu . Viši krvni tlak u glavi
nam šalje signal da ima previše krvi. I tako se unutar dva do tri dana izgubi
oko 22 posto ukupne količine krvi u tijelu. Ova promjena utječe i na srce.
Ono više nema potrebu pumpati svom snagom. Što dovodi do atrofije.
Zdravlje?
Nameće se pitanje dali takve promjene radikalno utječu na zdravlje?
Možda i ne, ako planirate ostati u svemiru zauvijek. Međutim astronauti
se naposljetku ipak vraćaju na Zemlju i tada se njihovo tijelo nanovo mora
prilagoditi uvijetima u kojima caruje gravitacija. Većina adaptacija koje
tijelo učini je reverzibilna, no taj proces je ponekad prilično spor.
Rekuperacija
Svaki parameter ima svoje određeno vrijeme oporavka. Krvni tlak se povrati
u roku od nekoliko dana. Astronauti osjećaju žeđ kada se vrate na Zemlju
jer njihovom tijelu nedostaje mnogo krvi što poručuje tijelu da uzima povećanu
količinu tekućine.
ESA-in astronaut Jean-Pierre Haigneré vratio se na Zemlju
28. kolovoza 1999. nakon šest mjeseci provedenih na ruskoj svemirskoj
postaji Mir.
Mišići se također mogu rekuperirati. Većina mišićne mase se povrati unutar
mjesec dana, iako se zna dogoditi i dulje vremensko razdoblje za potpuni
oporavak.
Oporavak kostiju je, međutim, prilično problematičan. Za dugotrajan boravak
u svemiru (3-6 mjeseci) potrebno je i do 3 godine za povratak izgubljene
koštane mase, ako se uopće i vrati u početno stanje. Istraživanja su nažalost
pokazala da se kosti u biti nikada u potpunosti ne oporave.
Ključ svega je tjelovježba tijekom boravka u bestežinskom stanju. No vježbanje
u svemiru se razlikuje od vježbanja na Zemlji gdje gravitacija pruža silu
otpora mišićima i kostima.
Psihološki aspekt
Većinu astronauta oduševljava odsutnost gravitacijske sile, pogotovo kada
se priviknu na novonastale uvjete. Oni su vrlo disciplinirani, visoko utrenirani
ljudi. Tako da i nije iznenađujuće što se psihološki problemi na kraćim
letovima obično ne javljaju.
Prije ili kasnije, unatoč svim stremljenjima, astronauti dobivaju osjećaj
tjeskobe i osjećaj nelagode zbog činjenice da žive u skučenom i zatvorenom
prostoru. Jedan ruski kozmonaut je primjetio:"Svi uvjeti potrebni za
ubojstvo su prisutni ako zatvorite dva muškarca u kabinu 5 puta 6 metara
i tako ih ostavite na dva mjeseca."
Srećom, niti jedan astronaut nije nikada došao ni blizu ubojstva. Međutim
ruski psiholozi (sa podacima iz više od 90000 sati provedenih u orbiti)
su spoznali mnoge činjenice o psihologiji dugotrajnih boravaka u Svemiru.
Općenito, promatrali su kozmonaute kroz tri odvojene faze. Tijekom prve,
koja je obično trajala dva mjeseca, ljudi su bili preokupirani prilagodbama
na novonastale uvjete. Ta je faza obično protjecala bez ikakvih problema.
U drugoj fazi očito su se primjećivali znakovi umora i slabije motivacije.
Dok su u posljednjoj fazi kozmonauti postajali hipersenzitivni, nervozni
i skloni da budu iziritirani (grupa simptoma koju su Rusi nazvali "asthenija").
Činilo se da nema nekog trenutačnog lijeka za novonastale simptome. No
lakši posao i učestali privatni kontakti sa svojim najbližima su smanjili
efekte slabog morala. Menadžeri Međunarodne svemirske postaje su naučili
mnoge stvari iz ruskog iskustva tako da su ograničili boravak u Svemiru
na tri mjeseca.
